FrodX je SAP-ov partner. Mikro+Polo je naš klijent. A u ovoj sam priči na strani klijenta.
Marko Verdev, direktor tvrtke Mikro+Polo, ovih je dana na LinkedInu opisao što se dogodilo nakon pet godina u SAP-ovu oblaku. Očekivao je usklađivanje cijene za nešto više od 17 %. Umjesto toga dobio je ponudu za novo petogodišnje razdoblje s više nego trostruko višom godišnjom cijenom. Zamjena sustava trajala bi dvije do tri godine, a na raspolaganju ima otprilike pola godine.
Na papiru može otići. U praksi nema kamo.
Poskupljenje se odnosi na ERP, a ne na SAP-ovo rješenje za koje smo mi zaduženi u tvrtki Mikro+Polo. Za ERP je zadužen drugi partner i na taj dio nemamo nikakva utjecaja. Ne poznajem sve ugovorne okolnosti i ne mogu suditi o opravdanosti SAP-ove ponude. Ali znam što znači kad je promjena dobavljača toliko zahtjevna da se on više ne boji vašeg odlaska. Pregovori tada više nisu pregovori ravnopravnih partnera.
No ova priča ne završava sa SAP-om. Upravo sada hrlimo u novu ovisnost, koja bi mogla biti još dublja. Ovaj put o umjetnoj inteligenciji. I za to imamo vrlo dobre razloge.
Ovisnost nije počela s računalstvom u oblaku. Kad su tvrtke počele upotrebljavati električnu energiju, postale su ovisne o njoj. Onima koje su je prve uvele dala je konkurentsku prednost. Danas električna energija nikome ne daje prednost, ali ovisnost o njoj ostala je.
Slično je bilo i s oblakom. Pamtim vrijeme kad smo sami kupovali poslužitelje, instalirali softver, brinuli se o sigurnosnim kopijama i plaćali ljude koji su sve to održavali. Oblak nas je oslobodio velikog dijela tih briga.
Prelazak u oblak među prvima omogućio je nekoliko godina bržeg razvoja uz manja ulaganja. Sama upotreba oblaka više nije konkurentska prednost. Ali račun za njega stiže svaki mjesec.
Još se nešto promijenilo. Nekad smo ovisili o vlastitim informatičarima. Danas ovisimo o pružateljima usluga koji često imaju znatno veću pregovaračku moć od nas.
Pritom treba razlikovati ovisnost o tehnologiji od ovisnosti o pojedinom pružatelju usluga. Električnu energiju možemo kupovati od različitih opskrbljivača. Poslovni sustav koji smo dvadeset godina prilagođavali svojoj tvrtki mnogo je teže zamijeniti.
Najskuplji dobavljač nije nužno onaj s najvišom cijenom. Može biti onaj kojeg je najteže zamijeniti.
Oblaku smo prepustili infrastrukturu. Umjetnoj inteligenciji počinjemo prepuštati sam posao.
Zašto? Zato što će mnogo toga obaviti jeftinije, brže ili bolje.
Tko prvi uz AI doista promijeni način rada, može ostvariti značajnu prednost. Ali ta prednost neće biti u pristupu modelu kojim se može koristiti i konkurencija. Bit će u procesima koje će uz njega izgraditi.
Kad i drugi počnu raditi na sličan način, velik dio prednosti nestat će. Ovisnost o tehnologiji ostat će.
I sâm radim upravo ono na što upozoravam. Naša glasovna agentica Kinetara razgovara s pozivateljima uz pomoć modela OpenAI-ja. Ako OpenAI sutra znatno povisi cijene, razliku ćemo platiti mi ili naši klijenti. Model možemo zamijeniti, ali to znači prilagodbe i ponovnu provjeru radi li sustav kako treba.
Svaki dan gradimo proizvod na tehnologiji čiji budući cjenik ne poznajemo.
I to radimo potpuno svjesno.
Buduće poskupljenje AI-ja možda uopće nije najveći rizik.
Prema podacima OECD-a, cijene jezičnih modela prilagođene kvaliteti pale su za gotovo 80 % između siječnja 2024. i travnja 2026.
Možda će tokeni, prema kojima se obračunava upotreba AI-ja, svake godine biti jeftiniji. A naši računi unatoč tome mogu rasti.
Danas AI napiše deset e-poruka. Sutra obradi tisuću zahtjeva. Prekosutra obavlja posao za koji nam je prije trebao cijeli tim.
Token je jeftiniji, ali pojedini zadatak nije nužno jeftiniji jer AI za njega troši sve više tokena. Ukupan račun može rasti. A sa svakim novim zadatkom koji prepustimo umjetnoj inteligenciji njezina nedostupnost postaje sve veći problem.
Ali novac još nije ono što me najviše brine.
Uz malo sreće, uskoro ću voziti Teslu. Taj mi se automobil čak i ne sviđa osobito. Oduševljava me ponajprije ideja da će njegov sustav za pomoć vozaču preuzeti što veći dio vožnje. Zasad vožnju i dalje moram nadzirati. No hoću li nakon pet godina, tijekom kojih ću sve manje voziti sâm, biti jednako dobar vozač kao danas?
Nisam siguran.
U medicini su istraživači već uočili zabrinjavajući učinak. Iskusni endoskopičari nakon razdoblja rada uz AI otkrili su adenom u 22,4 % pregleda obavljenih bez njega, a prije u 28,4 % pregleda. Petinu manje. Istraživanje ne dokazuje da je AI uzrokovao pad, ali otvara neugodno pitanje (The Lancet Gastroenterology & Hepatology, 2025.).
Ako AI svaki dan obavlja posao umjesto nas, hoćemo li ga za pet godina uopće još znati obaviti sami?
Pomislite na komercijalista koji već godinama ne priprema ponudu bez AI-ja. Ili na tvrtku koja je automatizirala korisničku podršku, a onda shvatila da više nitko ne razumije cijeli proces.
S oblakom smo se odrekli vlastitih poslužitelja. S AI-jem se možemo odreći znanja potrebnog za obavljanje posla.
A to ne možemo vratiti klikom na „izvezi podatke”.
Ne mislim da bismo zbog toga trebali usporavati primjenu AI-ja. Upravo suprotno.
Tko danas uz njegovu pomoć poboljša poslovanje, neko vrijeme može stvarati prednost koju konkurencija još nema. Tko bude čekao tri godine, možda će dobiti istu tehnologiju, ali ne i priliku da njome pretekne druge.
No prijelaz treba provesti tako da konkurentska prednost ostane u tvrtki, a da pritom ne postanemo ovisni o jednom pružatelju usluga.
Marko Verdev savjetuje da o uvjetima izlaska pregovaramo pri ulasku. Kod standardnih AI usluga često nećemo imati ni tu mogućnost. Kliknut ćemo „prihvaćam”.
Zato si sami moramo osigurati izlaz. Podaci, procesi i upute moraju ostati naši, a ne zaključani u jednom modelu. Poslovanje mora moći podnijeti promjenu pružatelja usluga. I moramo zadržati dovoljno znanja da bismo razumjeli i nadzirali posao koji će obavljati AI.
Zato ću i ja povremeno voziti sâm.
A kad stigne trostruko viši račun, možda više nemate dovoljno vremena za izlaz.
igor.pauletic@frodx.com
Više o tome kako provesti digitalnu transformaciju u kojoj podaci, procesi i znanje ostaju u tvrtki.